KONJARSTVO
Nekada je konjički sport u Srbiji bio na konju. Sve je manje dobrih grla, posebno galopera. Od 4 velike i poznate ergele - Karađorđevo, Ljubičevo, Zobnatica i Bečej ostala je samo jedna u državnom vlasništvu. Ergela Ljubičevo - najstarija, najveća i najtrofejnija
Konji se moraju naučiti da prihvate jahača i ukoliko se ovaj proces ne uradi temeljno, teskoće će se javiti kasnije.
Zahvaljujući domestikaciji konja, koji su vukli teret, orali zemlju, nosili vojnike u bitkama i cijele narode u seobama, ljudi su uspjeli izgraditi modernu civilizaciju.
Reproduktivna efikasnost kobila je znatno niža od plotkinja drugih vrsta domaćih životinja.
Poznat je po svom prijateljskom temperamentu, inteligenciji, atletskim sposobnostima, prekrasnim pokretima, prirodnom skoku, ogromnoj izdržljivosti.
Bez dobrih kopita konj je praktično neupotrebljiv.
Svaki konj voli poslastice ali šta ponuditi kao poslasticu i u kojoj količini ?
Konji se znoje da bi održali telesnu temperaturu i pri tome mogu izgubiti značajne količine tečnosti. Čak i pri umerenom radu u toku jednog sata konji mogu izgubiti oko 5 litara znoja.
Iako su zdravstveni benefiti jahanja i druženja sa konjima za djecu i odrasle odavno poznati, i dalje su stalna tema novih istraživanja.
Zarazni kašalj ( influenca konja grip, ) je akutno oboljenje konja koje se karakteriše promenama na organima za disanje: zapaljenjem gornjih respiratornih puteva, seroznim ili mukoznim iscetkom iz nosa, dubokim, bolnim kašljem i konjunktivitisom. Pored konja, obole i magarci i mule sa istom kliničkom slikom.
Statistički podaci govore da je broj konja u svetu od drugog svetskog rata do danas opao sa 80 na 64 miliona grla. Broj konja je naročito opao u razvijenim zemljama gde je tek krajem 20. veka ovaj trend zaustavljen.
Nonius ili nonijus (u literaturi se javlja i jedna i druga varijacija imena) rasa je konja koja je nastala u prvoj polovini devetnaestog veka u tadašnjoj Austrougarskoj monarhiji. Nastao je višestrukim ukrštanjem Arapskih kobila, kobila Lipicanera, ali i Normanskih i Engleskih punokrvnih kobila sa pastuvima uvezenim iz Normandije.
Ova vrsta je selektivno uzgajana poslednjih 60 godina, a tek 1996. godine zvanično je uvrštena u registar konja kao pasmine.
Сува планина је необично лепа планина у југоисточној Србији, сиромашна изворима воде, по чему је и добила име. Богата је међутим разноврсним животињским светом. Поред вукова, лисица, шакала и других животиња, на овој планини сами о себи брину и ничији и опасни „дивљи“ коњи.
- Најновије
- Најчитаније